Pobjeda selekcije U13 u premijernom nastupu u prvoj ligi
U vrlo aktivnom vikendu na terene su izašle skoro sve naše ekipe. Prvi su, još u subotu, do pobjede došli momci iz druge kadetske ekipe. Svladane su Sesvete II rezultatom 90:22. Nastupili su: Matej Šćuric 15, Vito Čižmak 13, Josip Jakuš 12, Jan Hakenberg 10, Noa Hrastinski 10, Lovro Mrinjek 8, Marko Andrić 7, Borna Vujnović 6, Sven Đurđević 5, Robert Novak 4, Ivan Kalac 0, Viktor Ivan Oršulić 0.
Nedjeljno jutro bilo je rezervirano za najmlađe. Ekipa U12 je doživjela dva poraza, od Zagreba 24:10, od Olive iz Vodnjana 33:19.
U Sutinskim vrelima svoj premijerni nastup u 1. ligi imale su Žirafice iz ekipe U13. U goste su nam došli vršnjaci iz Samobora. Čvrstim i autoritativnim nastupom naši igrači dobivaju tri prve četvrtine, svaku preko deset razlike, a onda u četvrtoj mirno privode utakmicu kraju. Konačni rezultat 93:62 mogao je biti i izraženiji, ali cilj nije poniziti protivnika već ostvariti što bolji rezultat uz angažman i razvoj što većeg broja igrača, jer oni su zalog za budućnost našeg kluba. Cijela naša prva petorka ostvarila je dvoznamenkasti učinak u broju poena, a kao kuriozitet treba reći da smo zabili četiri trice, što je jedan novi moment u igri ove ekipe; tko zna kakva nam još iznenađenja spremaju ove sezone?
Nakon utakmice U13 ekipa slijedio je dvoboj protiv Dugog Sela u županijskoj pretkadetskoj ligi. Utakmicu smo odradili pomalo dizelaški, nakon 16:12 na kraju prve četvrtine polako dižemo ‘okretaje’ i na poluvremenu je 40:29. U drugo poluvrijeme ulazimo zagrijani i razigrani i dolazimo do, na kraju uvjerljive, pobjede 82:39.
Juniori su drugu juniorsku ligu započeli porazom u gostima protiv Mladosti. Kad u napadu ne zabiješ, a u obrani primaš i ne boriš se za loptu, onda je rezultat čak i ok na kraju, ali se ne možemo oteti dojmu da smo mogli puno bolje. Na kraju su jedino Borna Oršulić i Petar Magdić nešto konkretno odigrali. Zanimljivo je da smo oba poluvremena izgubili skoro identičnim rezultatom: prvo 37:24, drugo 37:25.
Prva kadetska ekipa je u Sisku pokazala da se radi o totalnoj ‘toplo-hladno’ ekipi, jer kako drugačije opisati činjenicu da smo u stanju gubiti dvadeset razlike, povesti pet razlike i ipak izgubiti utakmicu… Ipak, činjenica je da ovaj put nismo krivi za poraz. Krivi jesmo što smo dozvolili Sisku da ode na dvadeset razlike i što smo se onda morali enormno trošiti u stizanju rezultata, ali za konačni poraz nismo krivi. Politika kluba je ne komentirati suđenje i ja ovo ovdje pišem u svoje osobno ime (podaci poznati redakciji, kak se ono veli) jer ne mogu i ne želim prešutjeti činjenicu da se, ovakvim sramotnim režiranjem dječje utakmice, djecu može samo odbiti od sporta! Ako je to cilj, onda čestitke KK Sisak i njihovim sucima. Kao što je gore navedeno, loših petnaestak minuta prvog poluvremena dovode nas u deficit od dvadesetak poena. U zadnjih pet minuta konačno se budimo, dolazimo na šest razlike par sekundi do kraja i onda primamo tricu s istekom poluvremena. Do kraja treće četvrtine angažiranom igrom uspijevamo doći na samo -1, a u trećoj minuti zadnje četvrtine konačno prelazimo u vodstvo, 74:73. Siščani polako padaju i pet minuta prije kraja vodimo pet razlike. Onda sudačka lakrdija prelazi u farsu, da ne stavim neke teže riječi ovdje. Hakenberg pametnim faulom prekida kontru Siska, stoji čvrsto ISPRED igrača Siska koji je sam u kontri i pokušava doći do lopte. Sudac koji je na dva metra od situacije sudi običan faul, a drugi sudac, koji se još nije ni pokrenuo prema našoj polovici, udaljen je petnaestak metara od događaja i u vidnom polju mu smetaju svi ostali igrači koji trče prema našoj polovici – svira nesportsku! Sisak zabija bacanja i realizira napad i utakmica je u egalu. U sličnoj situaciji kod našeg vodstva, na pitanje iz publike zašto sad nije svirana nesportska, ovaj klaun odgovara: ‘Pa vodite dva razlike’!!! Da sam navijač Siska, sramio bih se… Ukoliko mislite da se radi o subjektivnom dojmu o suđenju, evo malo i brojeva, koji su ipak objektivniji: u prvoj četvrtini Sisku je suđeno šest-sedam prekršaja, u preostale tri četvrtine pet ili šest. Prvi faul Sisku u trećoj četvrtini je suđen 49 sekundi prije kraja četvrtine, a u zadnjoj četvrtini cca minutu i pol prije kraja utakmice! Izgleda da su naši momci jučer junački pali protiv vrhunskih obrambenih NBA igrača, koji su valjda toliko brži, viši i jači od naših dečki da ne stignu napraviti faul. Vrlo gorko iskustvo za naše mladiće, ali trebaju biti ponosni što su se uspjeli vratiti iz ponora i umalo dobiti utakmicu. Ono što ide našim igračima i treneru na dušu je činjenica da smo uopće gubili dvadeset razlike protiv ekipe koja igra samo s trojicom igrača. Tu se vraćamo na onu rečenicu s početka – dok god igramo ‘toplo-hladno’, ne možemo računati na lagane pobjede već će sve biti rudarenje. A ova ekipa, po mojem skromnom mišljenju, vrijedi puno više.
Da vikend ipak zaključimo pobjednički pobrinuli su se seniori, pobjedom protiv Zapada 79:67. Ovom pobjedom zadržali smo se među četiri ekipe koje imaju omjer iznad 50%. Nastupili su: Kristijan Validžić 30, Marko Šolaja 15, Patrik Lovrić 12, Filip Pavo Barić 12, Roko Ivanković 6, Borna Oršulić 2, Tadej Buljan 2, Petar Magdić 0, Mak Vuković 0, Franko Gluhović 0.
Što se dogodi kad nitko ne zna tko čuva igrača koji je ostao sam u kontri 🙂
